петак, 24. фебруар 2012.

Da li bi ACTA mogla da spasi knjige?

Verovatno ne. Ali zamislite ovaj scenario: napokon im pođe za rukom. Ugase sve filesharing sajtove, ne može više ništa da se skida za dž, sve mora da se plati. A para nema. I polako ali sigurno kliznemo u mrak informisanosti. Šta bi se desilo? Da li bi ljudi gledali one stvari koje su im dostupne, kao npr. idiotske serije na RTS-u i Prvoj, ili bi polako počeli da prave korak nazad u svetu zabave i počnu da čitaju knjige?
Zamišljam sledeći, best case scenario. Ljudi se batrgaju, pokušavaju da iščačkaju na netu nešto što valja, ali polako gube nadu i brišu Pirate Bay iz bookmarks. Pale TV, vrte kanale u nedogled, zaustave se na Discovery ili NG, vide da je to repriza reprize, ugase TV, prošetaju se po sobi, i stanu pored police sa knjigama. Uzmu Seobe ili Kako upokojiti vampira, počnu da čitaju i shvate da su knjige prapreteča svih filmova, serija, reality programa, svakog našeg pokušaja da budemo neko drugi.

Lenjost

Čitavo čovečanstvo teži lenjosti. Kompletna dostignuća čitave ljudske civilizacije je težnja da nam sve bude lako, na dohvat ruke, da se ne cimamo. Najveći problem je što smo stigli do tačke gde se to rapidno ostvaruje, i gde to počinje da nam kvari mozak. Hiljadama godina je čovek morao da se cima da bi stigao do te lenjosti; morao je da lovi, skuplja, obrađuje, radi, da bi na kraju seo i odmarao. Iako je sve to po sebi celina, i čovek uživa u radu koliko i u odmoru, ipak se, makar meni bukvalnom, nameće zaključak da se radi da bi se odmaralo. A danas ne mora. Danas i to što se radi iziskuje minimum fizičkog napora i koji stepen većeg naprezanja mozga. Sve je na klik.
Posebno me nervira oduševljenost Steve Jobs-om. Čovek je smislio spravice koje samo olakšavaju stvari-ništa bitno ne menjaju, možemo i bez mac-a, i bez ipad-a i bez iphone-a. Nije izmislio novi izvor energije, nije rešio problem gladi, naseljavanja mora ili drugih planeta. Nije, ali je otišao na onaj svet kao neki sajber svetac. Iskoristio je svoj intelekt da ulenji ionako lenjo čovečanstvo.

уторак, 21. фебруар 2012.

Alphabet

Ovo su isto dekorativni inicijali, ali ima ih daleko više i daleko su zanimljiviji od prethodnog posta. Odabrao sam one koji su mi se učinili najreprezentativnijim.

001-049

050-099

100-149

150-199

200-249

250-280

понедељак, 20. фебруар 2012.

Ancient Mexican designs

A Compendium of Illustrations

Nastavljam sa postavljanjem dizajnerskih ikonica. Ovde ima svega i svačega: sportske poze i sportski rekviziti, bicikla i prevozna sredstva, kućni predmeti, životinje, stari medicinski instrumenti, itd. Inače, sve jeste starinsko, u stilu 18.-19. veka, kao ova teta na bajsu pored. Sve je u .tif formatu, a linkovi su ispod sličica.
Postaviću ovih dana još, mada moram da kažem kako je disk na kom su mi ove ikonice otišao do đavola i nikako ne mogu da prebacim na hard neke arapske ornamente i mini ikonice. Sve sam probao, skinuo par programa za disc recovery ali ništa. Trebalo je 4 sata (bukvalno četiri sata) da se sa diska prebace 3 (tri) slike. Ako neko zna neki bolji program neka kaže pa ću aploudovati i to.
a compendium of illustrations 01

a compendium of illustrations 02

среда, 15. фебруар 2012.

1000 decorated initials


  
adeći nekoliko godina u Narodnoj biblioteci “Dejan Pantović” imao sam priliku da vidim neke jako zanimljive knjige. Najzanimljivije knjige su obavezno imale i prateći CD gde su sve te zanimljivosti pohranjene.
Dejan Pantović je jedan filantrop, i duša od čoveka, pa ga ja nisam dodatno zamarao svojom željom da posedujem sve te slatkiše, već sam stihijski sve prebacivao kod sebe. To je ispalo nekih 5 DVD-ova, i ja ću ih podeliti sa vama. Ima baš svega i svačega - najviše je ovakvih grafičkih ikona, ali ima i gomila ilustracija, mapa, imam i jedan disk sa slikama svemira. Stavljaću jednu po jednu knjigu da bi bilo preglednije. U pitanju su .tif fajlovi, najbolji za grafičku obradu.



is good for you!










понедељак, 13. фебруар 2012.

Najbolje testo za picu

Ne znam baš puno stvari da spremam, ali ono što znam sam doveo do savršenstva!
Ovo testo sam već par puta probao, i stvarno je najbolje moguće.

Sastojci:
5 kafenih kašičica suvog kvasca
560ml (2ipo šolje) tople vode
2 kafene kašičice kristal šećera ili sirupa od slada
60 ml (četvrtina šolje) maslinovog ulja
580g (5 šolja) oštrog brašna
1 supena kašika soli


Prvo uzmemo tu toplu vodu i sipamo u malo veću zdelu. Ja lepo u menzuri izmerim tih famoznih 560ml, jer ne pravim testo svakog dana pa da znam odmah koliko vode treba. Voda treba da bude mlaka, a ne topla, znači bolje da vuče ka hladnijem nego ka vrelijem. Dodamo 5 kafenih kašičica suvog kvasca, i ostavimo da stoji 5min. Voda ne sme da bude ni vruća ni hladna jer onda kvasac ne može da odradi posao. U receptu koji ja imam, piše da kvasac treba da peni, ali to je daleko od bilo kakve pene-to bude par mehurića, čisto da se vidi da se kvasac probudio.
Drugo, dodajemo šećer (jako važan jer je to hrana za kvasac), brašno, maslinovo ulje i so. So ide na kraju jer ona uništava kvasac, dodajemo je zbog ukusa. S obzirom da je testo, ovde može još svakav začin da dođe (beli luk u granulama, muskatni oraščić, masline...), sve će se to lepo sjediniti u masu prilikom mešanja. Brašno stavite koliko piše, i počnite da mešate, a onda polako dodajte još. Ja sam uvek morao da dodajem još brašna jer prema ovim merama dobije se žitkasta masa. Znači kad ste sve dodali, počnite da mešate, najbolje prvo varjačom; dodajte brašna sve dok se ne dobije dovoljno rastegljiva masa. To je više neko grubo testo, i dalje nedovoljno čvrsto, ali kad počne da se mesi dobiće pravu čvrstinu.
Treće, na radnu površinu pospite malo brašna (sad može i meko brašno, mada ja ostajem pri oštrom) pa onda izbacite testo iz vangle na površinu. Pre ovog dobro natapkajte ruke brašnom da vam se testo ne bi zalepilo za ruke. Ovo isto važi i za oklagiju, kad budete razvlačili testo, dobro je natapkajte brašnom. I sad kreće glavna operacija-mesi, mesi. Ovo je stvarno najvažnije. Dodajte brašna na površinu i ruke čim ga nestane, i mesite, i mesite, i mesite. Možete da kidate testo na pola pa da opet mesite obe polovine, najvažnije je da se dobije što homogenija masa, tako da kvasac može da deluje po celoj masi, a ne sporadično. Ja mesim testo po 20-ak minuta, i gotovo je onda kad prestane da se lepi za površinu i bez dodavanja brašna. Onda lepo dodajte brašna u vanglu iz koje ste izvukli testo, tek toliko da prekrije površinu da se testo ne bi zalepilo za vanglu, ubacite testo, prekrijte čistom krpom i ostavite sat i po, dva, da naraste. Pazite da vam testo ne nazebe, odnosno ne stavljajte ga na promaju ili na hladno mesto jer će to inhibirati kvasac.
Kad testo naraste, a narašće poprilično, opet pospite radnu površinu brašnom, izvadite testo, još malo ga izmesite, i onda ga nabrašnjenom oklagijom razvucite.

He, stvarno sam krme. Imam osećaj da će i ubuduće najduži postovi biti o hrani...








HOLY TERROR - Frank Miller (Legendary Comics 2011)


Strip “Knindže” je za ovo televizor u boji!

Poslednje čedo stripovskog l’enfant terrible je, jako, jako veliko sranje. Čovek koji je svetu predstavio Sin City, The Dark Knight Returns i 300 (ovaj poslednji izmasakrirao ekranizacijom), ovog puta je totalno promašio.

Priča je o Fixer-u, superheroju lokalno-patriotskog opredeljenja, u bizarnoj tučemo-se-ljubimo-se aferi sa antiheroinom, Cat Burglar. Batman i Catwoman? Pa da, originalni scenario i jeste bio namenjen Batman franšizi, ali je negde na pola puta Miller odustao. Što je jako dobro, jer ljubavna priča i nije glavna tema, već napad islamskih terorista na američki grad (neki tamo). Naime, u sred jurnjave gore pomenutih ljubavnika dešava se nekoliko bombaških napada, jedan za drugim, što Fixer-a ubacuje u Prljavi Hari mod i on kreće u patriotsko opravdani masakr. Šta se dalje dešava naslućuje i moja 16omesečna ćerkica, samo bih još pomenuo i najluđeg lika u priči-David, čovek sa istetoviranom Davidovom zvezdom preko celog lica, kojeg Miller najavljuje kao da je najvažniji epizodista, ali koji se pojavi u dve sličice i to je to. Kao da se Miller preračunao i sa ovim likom.

Sam Miller je strip okarakterisao kao propagandu, i kao “uvredu za svakoga”. I jeste. Strip vređa kako zdrav razum, tako i ljude koji su se kleli u sve njegove prethodne radove, kao i Miller-ovo crtanje (očajan crtež, na trenutke zbrzan, na trenutke lenj) i pripovedanje. Ovaj strip daje novu dimenziju  lošem.